Zašto su socio-emocionalne i interkulturalne (SEI) kompetencije važne?
Kada učenici posjeduju razvijene socijalne i emocionalne kompetencije, to vodi do nekoliko pozitivnih ishoda:
- bolji obrazovni uspjeh,
- bolje mentalno zdravlje,
- manji broj učenika koji rano napuste školovanje,
- poboljšanje prosocijalnog ponašanja,
- smanjenje fizičke agresije, i
- pozitivna slika o sebi
(Bierman, Nix, Greenberg, Blair i Domitrovich, 2008; Durlak i dr., 2011; Greenberg, 2006; Sklad i dr., 2012; Zins, Weissberg, Wang i Walberg, 2004). Osim toga, učenici s razvijenijim socio-emocionalnim kompetencijama:
- su aktivniji u razredu,
- jasnije izražavaju mišljenja i gledišta,
- uključuju, vrednuju i prihvaćaju mišljenja drugih, i
- održavaju bolje odnose s vršnjacima i školskim osobljem
(Cook et al., 2008; Ragozzino et al., 2003; Elliot, Frey, & Davies, 2015, Mallecki & Elliot, 2002).
Socio-emocionalne kompetencije školskoga osoblja ključne su za:
- razvoj socio-emocionalnih kompetencija učenika (Schonert-Reichl i dr., 2015),
- učenički uspjeh u školi i ponašanju (npr. Hamre i Pianta, 2001; Valiente, Lemery-Chalfant, Swanson, i Reiser, 2008),
- učenje i razvoj učenika općenito (Jennings i Greenberg, 2009; Jensen, Bengaard Skibsted, i Vedsgaard Christensen, 2015; Jones i dr., 2013), i
- dobrobit samoga školskog osoblja (Jennings i Greenberg, 2009).
Štoviše, u sedmogodišnjem istraživanju 400 osnovnih škola, Bryk i Schneider (2004) ustanovili su da je kvaliteta društvenih odnosa unutar školske zajednice (ravnatelji, školsko osoblje i učenici) ključna za uspjeh učenika i snažno predviđa pozitivne ishode učenika. Istodobno, interkulturalne kompetencije školskoga osoblja se ne mogu podrazumijevati, nego ih je potrebno pripremiti na razini sustava (Downes & Cefai, 2016) kako bi se stvorilo inkluzivno okruženje i promicale/razvijale interkulturalne kompetencije učenika.