Zašto su socio-emocionalne i interkulturalne (SEI) kompetencije važne?

Kada učenici posjeduju razvijene socijalne i emocionalne kompetencije, to vodi do nekoliko pozitivnih ishoda:

• bolji obrazovni uspjeh,
• bolje mentalno zdravlje,
• manji broj učenika koji rano napuste školovanje,
• poboljšanje prosocijalnog ponašanja,
• smanjenje fizičke agresije, i
• pozitivna slika o sebi

(Bierman, Nix, Greenberg, Blair i Domitrovich, 2008; Durlak i dr., 2011; Greenberg, 2006; Sklad i dr., 2012; Zins, Weissberg, Wang i Walberg, 2004). Osim toga, učenici s razvijenijim socio-emocionalnim kompetencijama:

• su aktivniji u razredu,
• jasnije izražavaju mišljenja i gledišta,
• uključuju, vrednuju i prihvaćaju mišljenja drugih, i
• održavaju bolje odnose s vršnjacima i školskim osobljem

(Cook et al., 2008; Ragozzino et al., 2003; Elliot, Frey, & Davies, 2015, Mallecki & Elliot, 2002).

Socio-emocionalne kompetencije školskoga osoblja ključne su za:

• razvoj socio-emocionalnih kompetencija učenika (Schonert-Reichl i dr., 2015),
• učenički uspjeh u školi i ponašanju (npr. Hamre i Pianta, 2001; Valiente, Lemery-Chalfant, Swanson, i Reiser, 2008),
• učenje i razvoj učenika općenito (Jennings i Greenberg, 2009; Jensen, Bengaard Skibsted, i Vedsgaard Christensen, 2015; Jones i dr., 2013), i
• dobrobit samoga školskog osoblja (Jennings i Greenberg, 2009).

Štoviše, u sedmogodišnjem istraživanju 400 osnovnih škola, Bryk i Schneider (2004) ustanovili su da je kvaliteta društvenih odnosa unutar školske zajednice (ravnatelji, školsko osoblje i učenici) ključna za uspjeh učenika i snažno predviđa pozitivne ishode učenika. Istodobno, interkulturalne kompetencije školskoga osoblja se ne mogu podrazumijevati, nego ih je potrebno pripremiti na razini sustava (Downes & Cefai, 2016) kako bi se stvorilo inkluzivno okruženje i promicale/razvijale interkulturalne kompetencije učenika.