Što su socio-emocionalne i interkulturalne (SEI) kompetencije?

CASEL (2013) opisuje pet dimenzija socijalno-emocionalnih kompetencija (SEI) učenika, koje se primjenjuju i na školsko osoblje (Schonert-Reichl, Hanson-Peterson i dr., 2015). Te dimenzije su:

• svijest o sebi (identificiranje i prepoznavanje vlastitih emocija i razumijevanje njihova utjecaja na ponašanje, točna samopercepcija, prepoznavanje vlastitih snaga, potreba i vrijednosti, samoefikasnost…);
• upravljanje sobom (kontrola impulsa i regulacija vlastitih emocija, misli, ponašanja, samo-motivacije i discipline, upravljanje stresom…);
• društvena svijest (uvažavanje različitosti, zauzimanje perspektive drugog, empatija, poštovanje prema drugima, razumijevanje i poštovanje obitelji, škole, resursa zajednice…);
• vještine međuljudskih odnosa (održavanje pozitivnih i nagrađujućih odnosa, komunikacijske vještine, društveni angažman i izgradnja odnosa, suradnja u radu, upravljanje sukobima…) i
• odgovorno odlučivanje (rješavanje problema, stvaranje konstruktivnih i pažljivih izbora o osobnom ponašanju i društvenim interakcijama temeljenim na osobnoj, moralnoj i etičkoj odgovornosti…).

Unutar navedenih širih skupina kompetencija naglasak će biti na svijesti o sebi, upravljanju sobom, društvenoj svijesti i vještinama međuljudskih odnosa kod učenika i školskoga osoblja.

Interkulturalne (I) kompetencije definirane su kao sposobnost uspješnog i prikladnog komuniciranja u interkulturalnom kontekstu, a temelje se na:

• interkulturalnom znanju (npr. svijest o sebi, razumijevanje i poznavanje kulturnih različitosti),
• kompetencijama (npr. sposobnost viđenja situacije iz perspektive drugog; slušanje, promatranje i interpretiranje; analiziranje, vrednovanje i uočavanje odnosa; sposobnost interpretiranja dokumenta ili događaja iz perspektive različitih kultura; sposobnost stjecanja novoga znanja o kulturi i njenim praksama), i
• stavovima (poštovanje – vrednovanje drugih kultura, kulturna raznolikost; otvorenost – prema interkulturalnom učenju i ljudima iz drugih kultura; suzdržavanje od izricanja sudova; znatiželja i sklonost otkrivanju – toleriranje dvosmislenosti i nesigurnosti)

(Deardorff, 2004, 2015; Frello, 2006; Blell & Doff, 2014).